Konstantin Porfirogenet O Upravljanju Carstvom Pdf 12lDOWNLOAD: ? vii porfirogenet o upravljanju carstvom. konstantin porfirogenet o upravljanju carstvom. konstantin porfirogenit o upravljanju carstvom pdf 97eae9a76d Welcome 2 Karachi 2 Hindi Dubbed Free DownloadFULL Moldflow Insight 2016 KeygenSony Ericsson Simlock Calculator V2 1 Fixed RarVijaya Kuweni Full Film 11
Konstantin Porfirogenet O Upravljanju Carstvom Pdf 12
Gameloft Mobile Games Free Download Nokia 5230 Mobile konstantin porfirogenet o upravljanju carstvom pdf 12 The Mummy Returns Pc Game Full Version Free 275 Hanna F Silver Stars Torrent solucionario grimaldi 3ra ed Windows Embedded Posready 7 Iso 42 Ek Haseena Thi Ek Deewana Tha movie download hindi m8-u4 end of unit homework key tullu tunne kannada stories pdf Chain Kulii Ki Main Kulii Hindi Film Mp3 Songs Free Download
O upravljanju carstvom (lat. De administrando imperio, skraćeno DAI) djelo je bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz 10. stoljeća pisano na grčkom jeziku. Latinski naziv dao mu je 1611. godine nizozemski učenjak Johannes Meursius koji ga je prvi objavio. Konstantin djelu nije dao precizan naziv, već na početku stoji posveta sinu Romanu. Stoga se smatra da je djelo nastalo kao priručnik za budućeg cara.
Kako je uz cara radila čitava skupina obrazovanih ljudi, jer njegov interes nije ograničen samo na povijest, to se vrlo često ne može razabrati što je pisao on sam, a što ljudi oko njega. Međutim, stilska nedotjeranost u O upravljanju carstvom i često nezavršene rečenice pokazuju da djelo nije doživjelo konačnu redakciju. Zato i djeluje kao skup sabranih vijesti, a ne kao sustavno pisana povijest. Takav se karakter djela može donekle protumačiti izvorima, kojima se car i njegovi pomagači služe.[4]
O upravljanju carstvom donosi važne podatke za ranu povijest mnogih europskih etničkih skupina od kojih su neka svoja imena zadržala do današnjih vremena, dok su druga nestala iz pisanih izvora. Od slavenskih etničkih skupina, O upravljanju carstvom donosi podatke o Hrvatima, Srbima, Neretvanima, Zahumljanima, Travunjanima, Kanalitima, Dukljanima, Moravljanima i tako dalje, dok od ostalih skupina veliku pozornost posvećuje Mađarima i Pečenezima.
Spis O upravljanju carstvom Hrvate i Hrvatsku spominje u više poglavlja. Sam spis je kompilacija raznih podataka, mjestimično proturječnih. Stoga je nejasno što je točno pisao car, a što njegovi suradnici.[6] Najvažnije podatke donose 29., 30. i 31. poglavlje. Dio podataka o hrvatskoj povijesti nalazi se u ostalim poglavljima, npr. 13. ili 41.
Problemu broja hrvatskih vojnika u 31. poglavlju spisa O upravljanju carstvom pristupio je nedavno i srbijanski povjesničar Tibor Živković, koji je na temelju uvida u najstariji rukopis tog teksta doveo u pitanje tradicionalno čitanje Porfirogenetove vijesti. Ukazujući ponajprije na paleografski problem razumijevanja tih podataka, Živković je ponudio i tumačenje kojim navedene brojeve svodi na 3.000 - 4.000 konjanika i 20.000 pješaka.[13]
Djelo Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio / O upravljanju carstvom prvobitno je bilo planirano izdati s novim hrvatskim prijevodom grčkoga izvornika, jednako tako sa suvremenim komentarima; s novim hrvatskim prijevodom careva teksta trebalo je paralelno tiskati i grčki tekst kao i na engleskom jeziku novi hrvatski prijevod. U ulozi priređivača, a u dogovoru s nakladnikom, toga se obimnoga posla prihvatio povjesničar i bibliograf, urednik u LZMK, mr. sc. Mladen Švab[21]
Bojan Novaković smatra kako bi taj problem dvostruke interpretacije bio lako rješiv da jeKonstantin naveo grad koji je ležao u Nikšićkom polju, a za koji se smatra da je morao nositinaziv Onogošt, s obzirom da navodno potiče od kasnoantičkog oblika Anagastum. No takvopolaziše nije ispravno jer se tu ne radi o slavenskoj adaptaciji kasnoatičkog naziva, već oromaniziranoj formi izvorno slavenskog oblika koji potiče od osobnog imena Onogosta.Budući da taj naziv ukazuje na Onogostov posjed, ili upravno područje i budući da suslavenske župe u početku dobivale imena po svojim prirodnim osobinama, logično jepretpostaviti kako je taj naziv kasnije nametnut ovoj župi i njenom gradu. To znači da bi se1 De Administrando Imperio (O upravljanju carstvom), I, ur., Gy. Moravcsik, prev. R. J. H. Jenkins(Washington: Harvard University, 1967), glava 30. Prijevod prema: Vizantiski izvori za istoriju narodaJugoslavije II, priredio B. Ferjančuđ, Beograd 1959. [u daljnjem tekstu: DAI, glava 2 x (VIINJ II)].3 Jovan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije (Bar: Nadbiskupski ordinarijat, 2004), 26. Franjo Rački, Hrvatska prije XII vieka (Zagreb: Tisak Dioničke tiskare, 1881), 70.
O upravljanju carstvom (lat. De administrando imperio, kratica: DAI) je monografija bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz 10. stoljeća pisana grčkim jezikom. Latinski naziv dao mu je tek 1611. godine nizozemski stručnjak Johannes Meursius koji ga je prvi objavio. Konstantin djelu nije dao poseban naziv, već na početku stoji posveta sinu Romanu. Stoga se smatra da je djelo pisano kao priručnik za budućeg cara.
O upravljanju carstvom donosi važne podatke za ranu povijest mnogih europskih etnogrupa od kojih su neke svoja imena zadržala do danas, dok su druge nestale iz kasnijih pisanih izvora. Od slavenskih etničkih skupina, O upravljanju carstvom daje neke podatke o Hrvatima, Srbima, Neretvanima, Dukljanima, Zahumljanima, Travunjanima, Moravljanima, itd., dok od inih skupina veliku pozornost posvećuje Mađarima i Pečenezima. Tekst O upravljanju carstvom Hrvate i Hrvatsku spominje u više poglavlja. Sam spis je kompilacija raznih podataka iz više ranijih izvora, mjestimice proturječnih. Stoga je nejasno što je točno pisao car, a što njegovi suradnici. Najvažnije podatke za nas donose 29., 30. i 31. poglavlje. Manji dio podataka o hrvatskoj povijesti spominje se i u ostalim poglavljima, npr. 13. ili 41.
Bosanski posjedi razlikovali su se od posjeda susjednih zemalja jer su oni bili porodična nedjeljiva svojina. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne činili su i ovisni ljudi u koje su spadali zemljoradnici (kmetovi) i stočari (vlasi). Srednjovjekovna bosanska država svoj razvoj započinje na visočkom području u kojem će se razviti župa Bosna i kasnije zemlja Bosna koju spominje Konstantin VII. Porfirogenet u svom O upravljanju carstvom. Uz župu Bosnu, ta zemlja je obuhvaćala i sljedeće župe: Vrhbosna (sarajevsko područje), Vidogošća (područje Vogošće, Ilijaša, Breze i Vareša), Trstivnica (Kakanj, Bobovac, Sutjeska), Lepenica (Fojnica, Kreševo, Kiseljak), Lašva (Travnik, Vitez) i Brod (na području Zenice). Literatura je naziva i prvobitnom Bosnom.[3] 2ff7e9595c
Comments